Izazov je nešto što potiče na fizičke i duhovne pustolovine i iskušenja. Ovako barem tvrdi definicija riječi.
Izazovi i izazivanja, kao i mnogi drugi trendovi i oblici samoizražavanja, u psihološkom smislu su
neutralni, ne moraju biti ni negativan ni pozitivan fenomen, a mogu biti dobri ili loši, hajmo reći da
jednostavno postoje i uvijek ih je bilo. Volim napomenuti učenike da su npr. testovi pozitivni izazovi na
kojima treba pokazati šta to znam i umijem i to sa radošću što imam prliku da se pohvalim svojim
znanjem, pokažem da rastem i razvijam se i koliko sam u tom procesu samostalan/a i važan/na.
Sve ovo se odnosi i na izazove na društvenim mrežama. Bilo je onih koji potiču učenje, humor,
kreativnost, altruizam, empatiju, suosjećanje i daju mogućnost da se predstavimo i izrazimo, a bilo je i
onih za koje je već na prvi pogled bilo apsolutno jasno da su štetni, ponižavajući, da ugrožavaju zdravlje i
dovode u opasnost.
Viralni izazovi na društvenim mrežama su popularni i “zarazni” usljed mnogobrojnih razloga:
konformizam sa grupom i prilika da joj pripadamo, strah od propuštanja (Fear of Missing Out), neofilija,
emocionalno povezivanje, te mnoge druge psihološke varijable utječu upravo na to da se izazovi šire,
posebno među mlađom populacijom. Na fiziološkom planu mnogi izazovi potiču lučenje dopamine,
posebno u slučaju online širenja koje brzo donosi pozitivno potkrepljenje u vidu “lajkova” i komentara.
Za mene kao psihologa, izazovi su svevremenska datost, nisu isključivo ekskluzivitet modernog vremena,
jer ih je uvijek bilo, samo u drugačijim oblicima. Kao i kod svih drugih iskušenja važno je koliko smo
stabilni da napravimo izbor koji nas neće ugroziti, koliko imamo podršku od strane bliskih osoba, imamo
li sigurnu bazu koja nas bezuslovno prihvata i potiče na rast i razvoj, kakvo nam je samopouzdanja i
jesmo li dovoljno asertivni i rezilijentni da se odupremo lošim izazovima, a da pri tome ne završimo sa
osjećanjem nekompetentnosti i odbačenosti. Upravo se u razvoju i jačanju ovih osjećanja kod mladih
nalazi recept za odoljevanje negativnim izazovima i u ovome leži sva kompleksnost ljudske psihologije i
ponašanja.
Kao odrasle osobe i roditelji važno je da razgovaramo sa djecom i mladima o ovoj ambivalentnoj prirodi
društvenih izazova, da im dajemo podršku da naprave prave izbore i snagu da se odupru onim
negativnim društvenim utjecajima.
Napomenimo ih na definiciju “izazova” i pokušajmo ih ubijediti da je zadovoljstvo ispunjenja duhovnih
izazova daleko veće od onoga što osjetimo nakon nekog fizičkog poduhvata. Možda je proces dolaska do
cilja u ovom slučaju dugotrajniji, ali je sigurno spoznajno dugoročniji i više vrijedan.
Đema Voloder Naarević, prof
psiholog-psihoterapeut