Osjećati empatiju prema nekome znači imati sposobnost uživljavanja u emocionalna stanja druge osobe, tj. razumjeti šta druga osoba osjeća u nekoj situaciji ili trenutku (“staviti se u tuđe cipele”).
Empatija je osobina blisko povezana sa suosjećanjem i moralnim ponašanjem i zbog toga nam je izutetno važna za funkcionalan suživot, komunikaciju i interakciju. Prožima sva naša životna polja i jedna je od osobina koje nas čine emocionalno inteligentnijima, te samim tim i uspješnijima u rješavanju životnih poteškoća. Kapacitet za empatiju nam olakšava povezivanje s drugim ljudima, omogućava nam više prijateljskih veza, te zadovoljenje osnovnih potreba za pripadanjem i ljubavlju.
Mnogi psiholozi smatraju da su ljudi biološki programirani za empatiju, ali da ju je kod djece potrebno poticati i razvijati kao i druge ljudske sposobnosti kako bi dostigla svjoj maksimalan potencijal.
Dijete predškolskog uzrasta ima sposobnost uskladiti svoja osjećanja sa osjećanjima vršnjaka i po potrebi može spontano reagovati na empatičan način. U toku školskog razdoblja pa do adolescencije empatija se razvija do najvišeg stepena i postaje sastavni dio ličnosti mlade osobe. Važno je da znamo da sukobi s okolinom i orijentiranost na sebe koju često odrasli smatraju ‘sebičnim ponašanjem’, u adolescentnom periodu, ne znače i nedostatak empatije. Oni su često neophodan korak u izgradnji vlastitog identiteta. Ipak, ukoliko uočimo nedostatak empatije prema osobama bliskim adolescentu, važno je skrenuti pažnju da nije dozvoljeno nekoga povrjeđivati, te da zamisle kako bi se oni osjećali na mjestu te druge osobe. Empatiju razvijamo kroz razgovor o emocijama, poticanje na iskazivanje emocija, pohvale empatičnih reakcija, te svakako kroz roditeljske primjere. Ako su roditelji povezani sa vlastitim emocijama to je dobar osnov da i dijete uspješno dovrši svoj emocionalni razvoj.
Empatija doprinosi i boljoj komunikaciji i većoj asertivnosti. Asertivnost je sposobnost iskrenog izražavanja vlastitih potreba i stavova, ali na način koji nikako ne ugrožava prava drugih. Često je ključna u postizanju zadovoljstva i ostvarenju privatnih i poslovnih ciljeva. Asertivna komunikacija podrazumijeva međusobno slušanje, razumijevanje i potrebno ju je vježbati kroz svakodnevne životne situacije.
Primjer asertivne poruke:
“Kada ti … (opisati ponašanje druge osobe, npr kasniš)
Osjećam se …. (opisati vlastita osjećanja)
Jer… (opisati zašto je ponašanje druge osobe problem, npr. onda ja kasnim sa drugim obavezama)
I željela/o bih… ( opisati šta želim da se promijeni)”
Psihološko – pedagoška služba PBG
