Ja sam Bosna!
Vijekovima su me rušili i palili i Istok i Zapad. A ja... Ja sam odolijevala i ostala svoja. Drugačija i dostojanstvena, ponosna i uznosita, samo kako bih za svoju djecu sačuvala i u naslijeđe im ostavila ono najvrednije – identitet. Identitet toliko drugačiji i toliko lijep, da boli, identitet bosanski...
Ostavih djeci u naslijeđe ljepotu različitosti, plemenitost, toplinu, ljubav i toleranciju. I ono najvažnije, dadoh im dom i jezik. Kako sam bila ponosna na sve njih kada su i od Istoka i od Zapada usvajali ono lijepo i dobro, začinivši ih samo šarmom bosanskim, pa sam i ja zračila ljepotom koju možda niko na ovom svijetu nema. Ljepotom kojom samo majka, ponosna na svoje potomstvo, zrači.
A oni - posebni u svemu, pa i u jeziku svome.
On tragove svoje od davnih vremena čuva, na pismima raznolikim – glagoljici i staroj ćirilici, bosančici, arebici i latinici. Humačka ploča, Povelja Kulina bana i natpisi na stećcima, samo su najpoznatiji spomenici što jezik dobrih Bošnjana zbore.
Franjevci zatim, Divković i Jukić, s ponosom u djelima svojim bosanskim govore.
Jedan od najstarijih rječnika na južnoslavenskim prostorima je tursko-bosanski rječnik, „Potur-Šahidija“, koji Muhamed Hevaija Uskufija u stihovima sroči. Tek njemački diplomat Otto Blau svjetlu ga dana predoči.
U Osmanskom carstvu treći službeni jezik bosanski je bio, a nakon toga, kao ponornica, u prozu i poeziju zaronio - kod Mulabdića, Ćatića, Dizdarevića, Kikića, Selimovića, Kulenovića i Dizdara poput dijamanta očvrsnuo i izronio:
“Još pet stotina godina, osmanska vlast, ovdje da je ostala, ovi nekadašnji patareni govorili bi bosanski.“, Kulenović je rekao.
I zaista, i Istok i Zapad učiniše ga većim, šarmantnijim i dražim.
I danas on buja i raste i sve se više snaži.
Trajan je kao stećak, stamen kao kamen i istinit kao ogledalo u kojem uvijek možemo prepoznati svoje pravo lice.
Eh... Ja sam Bosna!
Vijekovima su me rušili i palili i Istok i Zapad. A ja... Ja sam odolijevala i ostala svoja. Drugačija i dostojanstvena, ponosna i uznosita, samo kako bih za svoju djecu sačuvala i u naslijeđe im ostavila ono najvrednije – identitet. Identitet toliko drugačiji i toliko lijep, da boli, identitet bosanski i – bosanski jezik.
Sretan 21. februar, Dan maternjeg jezika!
Delila Beriša, I 1