Imran Jakić, učenik drugog razreda Prve bošnjačke gimnazije i član Literarnog kluba, osvojio je prvo mjesto za poetski tekst „Av av“ u okviru literarnog konkursa Matice hrvatske.
Matica hrvatska u Sarajevu i ove godine je organizovala promociju Zbornika proznih i poetskih radova učenika srednjih škola Kantona Sarajevo koja je održana u utorak, 16. 4. 2024. godine, u 18 sati, u sali Općine Novi Grad. U okviru književne večeri predstavljeni su najbolji prozni i poetski radovi (kratke priče, pjesme i eseji) učenika sarajevskih srednjih škola. Svi predstavljeni radovi su objavljeni u Zborniku literarnih radova učenika srednjih škola. Autori prva tri najbolja rada nagrađeni su novčanom nagradom, a svi autori knjigama Matice hrvatske u Sarajevu.
Čestitamo Imranu i profesorici Leili Hamzagić Kovačević!
Nagrađena pjesma u nastavku:
Av av
Jedan svijet i miljarde ljudi kojima se
svima prsti pokreću na isti način,
Zglobovi pucketaju,
Jedan svijet
Mi ćemo da razbijemo.
Jedan svijet
Mi ćemo da slomimo i razlomimo na
komadiće.
I svi na njemu i jedu i piju,
Svi jezikom prevrću hranu u ustima
I svima nokti rastu.
Pa tako i nama.
Mislimo da smo važniji nego što jesmo.
Na kraju dana
Kosti će nam biti balvani za crve.
Pa tako i vama.
Jedan svijet
Mi ćemo da srušimo.
Ipak je biznis smrti
Priroda zvijeri.
Za novac ćemo lagati i manipulasiti,
Jedan svijet
Za nas je samo jedan veliki rov.
Svi imamo svoju tamnu stranu, malo je
reći, kao Mjesec.
Nevidljivi sastanci u mramornim
hodnicima i šuplji osmijesi dok se vi gušite
u blatu i bolesti.
Gledanje u vaše oči i gutanje istine kao da
je voda.
Spletkarimo, krijemo i guramo pod tepih.
A kada se tepih potrese, napravimo zamak
od pijeska da gurnemo glavu u njega.
I kada nas uhvatite,
Ne možete nam ništa.
Mi imamo potpunu kontrolu.
I nećemo podleći.
Ne možete nam ništa.
Naša valuta je ljudski život,
Mi smo najbogatiji,
Jer u našim rukama je bezbroj duša,
Kako mrtvih, tako i živih.
Za težak novac,
Jedan svijet
Otet ćemo i izgristi,
Pretvoriti ga u prašinu.
Čak ni Bog ne zna za mreže koje pletemo.
Koraci su poduzeti i dugme je pritisnuto
uz kafu,
Psi rata su pušteni.
Svaki na svojoj ogrlici ima etiketu s
cijenom.
Ne možete nista poduzeti,
Past ćete u zaborav kao i mi.
Jos jedan svijet izmislit ćemo ako treba,
I njega ćemo spaliti, samljeti, smaknuti i
smrviti.
Može nam se.
Psi rata ujedaju se do smrti,
Čupaju se onako smrdljivi i buhasti,
A mi volimo
Kada nam donesu pare,
Balavi, blatnjavi i krvavi makar morali
biti.
Za nas je sve jedna velika borba kerova,
I umiješani smo u najveću opkladu svijeta!
To je naša opklada!
A svi nosimo kožu kao vi,
I krećemo se među vama,
Jedemo i dišemo.
Mi smo sve osim ljudi.
Lažemo psima u facu da su čovjekov
najbolji prijatelj
Samo da im damo nadu da nam je stalo.
Ma nije nas briga, psi,
Ne budite naivni.
Govorimo da će dobiti poslasticu ako budu
dobri,
Tu poslasticu nazivamo slobodom.
Ona ne postoji,
Jer nikada neće biti slobodni naših šapa.
Vi umirete kako bismo mi preživjeli.
Jer nama je teža hrpa novca,
Nego grižnja savjesti.
Šta ti znači moral
Kada jedeš biftek svaki dan?
Mi ne pregovaramo,
Mi se dogovaramo.
Jedan svijet,
Nestat će zbog nas.
Pakao otvorit će se i bljuvati svoju vatru
na licu zemlju,
Pretvarajući pse rata u kosti,
A nas u tiranine,
Pohlepne za pohlepom.
Nema psa koji gubi ili pobijedi,
Njegov život valuta je monopola.
Može se trgati s lanca koliko hoće,
Šta god da pokuša promijeniti,
Nestat će zajedno s promjenom.
Šta god uradili,
Mi ćemo opstati.
Jedan svijet,
Jedan kamen,
Jedan rudnik zlata,
A svi ste vi psi s krampovima,
Vojnici sa puškama.
Imran Jakić, II 2