"Priroda je knjiga koju uvijek iznova otvaramo, ali nikada ne završavamo čitanje.
Danas smo otvorili jedno predivno poglavlje te knjige i duboko smo zahvalni što smo ga mogli dijeliti sa osobom koja nas inspirira i podučava. Profesorica Alma Džambegović nije samo prenosila lekcije iz knjiga, već i životna iskustva i priče koje će nam sigurno pomoći u izgradnji naše budućnosti. Hvala profesorici na ovom nezaboravnom danu u prirodi i našem zajedničkom otkrivanju njenog fascinantnog svijeta.“, napisala je učenica Hanadi Parla nakon što su učenici III c, prirodnog izbornog područja, u pratnji profesorice Alme Džambegović, učeći o endemskim i drugim biljnim vrstama na lokalitetu Dariva, proveli predivan dan 3. 10. 2023.
Cjeloviti tekst naše Hanadi možete pročitati u nastavku:
Nije džabe Bedbaša opjevana - i to više puta!
Dana 3. oktobra sunce sjaše visoko na nebu, grijući nas i naš grad. Divan dan za NE provesti posljednja tri časa u školi :). Zato krenusmo na terensku nastavu sa našom dragom profesoricom Almom Džambegović. Ravno niz Petrakijinu, nas 16 prirodnjaka krenulo je ka Bendbaši. Jeste li znali da 'bent' u prijevodu znači “nasip” ili “brana”, te je tako ovaj dio našeg grada i dobio ime? Mi nismo, ali čovjek uči dok je živ :). Bendbaša je sigurno jedno od omiljenih izletišta nas Sarajlija, a opjevana je više puta u sevdalinkama. Za to, uvidjeli smo i sami, postoji krupan razlog.
Šetali smo stazom dugom osam kilometara na kojoj se nalazi aleja mladih stabala – Aleja ambasadora, mjesto na kojem stabla sade znameniti posjetitelji Sarajeva. Profesorica nas je upitala: “Znate li čija su imena na ovim pločama?” Na to pitanje smo znali odgovor, iako znamo da je, prema posljednjem izvještaju, do sada duž šetališta lipe posadilo čak 226 ambasadora.
Hodali smo kroz gustu šumu slušajući cvrkut ptica. Svaki korak bio je poput malog otkrića, jer smo učili prepoznavati cvijeće i biljke koje su nas okruživale. Profesorica Alma nas je učila latinske nazive, čineći ovu terensku nastavu još uzbudljivijom.
Onda smo stigli do parka. Ne bi nas čudilo ako profesorica taj trenutak zapamti zauvijek, jer smo se mi, učenici trećeg razreda, sasvim nenadano, vratili u period predškolskog uzrasta. Trčali smo, brali biljke, iskoristili priliku za klackanje i ljuljane, smijali se kao da su sve brige svijeta nestale. Bilo nam je prelijepo, jer smo se povezali ne samo sa prirodom već i sa našom profesoricom na način koji nećemo zaboraviti. Povezali smo se jedni sa drugima. A mislim da je to i najvažnije.
Dok smo se vraćali, sunce se spuštalo prema horizontu, obasjavajući naše Sarajevo svojim toplim svjetlom. Osjećali smo duboku zahvalnost što smo imali priliku provesti ovaj nevjerojatni dan u prirodi, učeći i istražujući zajedno.
"Priroda je knjiga koju uvijek iznova otvaramo, ali nikada ne završavamo čitanje." Danas smo otvorili jedno predivno poglavlje te knjige i duboko smo zahvalni što smo ga mogli dijeliti sa osobom koja nas inspirira i podučava. Nije samo prenosila lekcije iz knjiga, već i životna iskustva i priče koje će nam sigurno pomoći u izgradnji naše budućnosti. Hvala profesorici na ovom nezaboravnom danu u prirodi i našem zajedničkom otkrivanju njenog fascinantnog svijeta.
