U Kamenom teatru Sarajevo 7. 3. 2023. godine u organizaciji TPO fondacije održana je panel-diskusija o temi „Ženska prava između generacija“.
Nejra Hajrić i Hana Aldžić, učenice četvrtog razreda PBG-a, u pratnji prof. Remzije Hurić-Bećirović pratile su ovaj događaj. Po završetku je učenica Nejra Hajrić napisla blog o temi koju je odredila TPO fondacija.
Skupu su se obratile Nermina Zaimović Uzunović, političarka i univerzitetska profesorica iz Zenice, Lana Jajčević, aktivistkinja u Udružene žene Banja Luka, Borka Rudić, novinarka iz Sarajeva, Amela Hajvaz, aktivistkinja u Ženska vizija iz Tuzle, te Lana Prlić, političarka iz Mostara, i Aida Čičak, novinarka TV BIR-a.
Ženska prava između generacija
Situacija u današnjoj, femistički orijentiranoj ženskoj populaciji uporediva je sa građanskim ratom ili nekim drugim unutrašnjim problemom sa kojim se država bori. Najbliži protivnici novim pogledima na položaj i pravo žene predstavljaju pripadnice generacija uveliko odgajanih u potpuno drukčijem i strožijem privatnom okruženju. Ova pojava je, svakako, najuočljivija na našim prostorima.
Stvarnost u kojoj je žena odrasla znajući da njen glas ne vrijedi, koja nakon svih poteškoća izazvanih takvim neprirodnim stanjem žali za minulim vremenima podređenosti čini se itekako ironičnom i paradoksalnom. Međutim, potomci koji su pod neprekidnim i dobro osmišljenim uticajem liberalizma i novih ideja ne podliježu volji nana i majki koje, možda, savjetuju strogi patrijarhalni život, uporno ukazuju na vrijednost muškarca i savjetuju da se muškarcima treba sklanjati s puta i ne smetati im u ostvarenju želja i prohtjeva koliko god oni bili nepravedni ili nelogični. Uz ove ekstreme nesumnjivo postoje iskusnije članice koje su naklonjene feminizmu i zdravijoj raspodjeli prava i obaveza. Nažalost, nisu sve zagovornice feminističkih ideja ostale na zlatnoj sredini, već su se bezrazložno uputile u drugu krajnost koja zagovara jednu neprirodnu sliku društva, samo je ovaj put korist obrnuta. Djevojke i djevojčice na kojima ostaje da održavaju ono što je postignuto i da se bore za više su, čini mi se, borbu prihvatile previše vatreno i zaboravile ko je, zapravo, iskusio težak život i ima pravo da se plaši i viče na najmanju nepravednost.
Za ravnotežno djelovanje, neophodno bi bilo doći do konsenzusa starijih i mlađih generacija, usmjerevanja i jednih i drugih, stalnog podsjećanja na moguće drukčije tumačenje i doživljaj svakodnevnice.