Jasne granice čuvaju cjelovitost porodice

Sve je veća potreba za edukacijom roditelja o odgovornom i kvalitetnom roditeljstvu, a tom važnom segmentu naše društvo ne posvećuje dovoljno pažnje.

Današnji roditelji se sve teže snalaze u komunikaciji sa svojom djecom. Postoji bojazan da odgojna uloga roditelja gubi na svojoj važnosti i da je sve prisutniji raskorak između odgoja vlastite djece i raznih uticaja spoljašnjeg svijeta. Svjedoci smo otuđenja i ekspanzije društvenih mreža, raznih realitija, medijskog terora...

Porodica je sistem koji igra centralnu ulogu u socijalizaciji, psihološkom, biološkom razvoju i održavanju članova porodice. Ona je prvo mjesto učenja društveno prihvatljivog ponašanja, uočavanja i poštivanja granica.

Da bi porodica normalno obavljala svoju funkciju i kvalitetno se organizovala, neophodno je da se uspostave jasne granice. Podijeliti moć je umijeće dobrog i mudrog roditelja. Borba za premoć iscrpljuje i dovodi na kraju do bespomoćnosti. Komunikacijski savjeti: uvažavanje umjesto omalovažavanja, dijalog umjesto monologa, vođenje umjesto vladanja, inicijativa umjesto povlačenja.

Granice su sinonim za unutrašnja pravila porodice što su ih odredili odrasli. One daju osjećaj sigurnosti. Djeca bez zadanih granica se osjećaju zanemarenima, nebitnima. Jasno postavljene granice čuvaju cjelovitost porodice. Nedovoljno jasne granice onemogućavaju ovladavanje problemima i kod djece potiču razvoj raznih patoloških stanja i ponašanja. Prečvrste granice i prevelike zabrane otežavaju komunikaciju među članovima i odražavaju nemoć roditelja.

Granice su putokazi, smjernice i njihova svrha je omogućiti djetetu snalaženje i onda kad roditelji nisu uz njega.

U doba mladelaštva, granice moraju biti propustljive. Adolescenti testiraju sve moguće granice autoriteta, nepredvidivi su, čas teže nezavisnosti, a čas se ponašaju djetinjasto i zavisno.Umijeće je odmjeriti kad uspostaviti čvrste granice, a kad popustiti. Neki roditelji na mlade gledaju kao na osobe sebi ravne u donošenju sudova i prihvatanju odgovornosti.

Značajna je hijerarhija- pojam uloge i moći u donošenju odluka i pravila. Dijete mora znati šta se od njega očekuje, kao i šta ono može očekivati od roditelja.

Identitet se stiče i gradi kroz interakciju sa drugima.Način na koji kasnije doživljavamo sebe, umnogome zavisi od toga kako nas drugi doživljavaju.

Efikasno porodično funkcionisanje zahtijeva prisustvo autoriteta i moći da bi porodica ispunila osnovne zadatke.Također, podrazumijeva i adekvatnu bliskost među članovima porodice (pretjerana bliskost ili udaljenost dovodi do disfunkcije). Kao što prestrog odgoj može dovesti do nesigurnosti, agresivnosti i dr. neprihvatljivih oblika ponašanja, tako i prezaštićivanje onesposobljava mlade za pravilan razvoj.

Možemo zaključiti da sve porodice trebaju razvijati skup zajedničkih pravila i gledišta. Roditelji su pozvani da traže najbolja rješenja i pravu mjeru. Njihova najplemenitija uloga je da osnaže mladu osobu koja će biti spremna da slobodno donosi odluke i preuzima odgovornost za svoje ponašanje.

Pedagoško- psihološka služba