Možemo li smanjiti izostanke učenika

Posljednjih godina je u odgojno-obrazovnim ustanovama Bosne i Hercegovine, ali i u široj regiji evidentan porast izostanaka učenika sa redovne nastave. Iako je ovom problemu posvećena velika pažnja, vidni su tek mali pomaci.

Na kraju prošle školske godine, naši učenici su imali 24.715 opravdanih izostanaka (55 po učeniku) i 714 neopravdanih (1,6 po učeniku). Zapravo bi to značilo da je svaki učenik izostao 9,5 dana ili nepune dvije sedmice!

Stanje nije alarmantno, ali je ozbiljno.

Većinu izostanaka, skoro tri četvrtine, imao je veoma mali broj učenika: u svakom odjeljenju dva do tri takva učenika. Često izostaju s nastave cio dan, a događa se da pobjegnu s jednog, dva ili više časova.
Najčešći razlozi opravdanog izostanka s nastave su: bolest učenika, bolest ili smrt u porodici, posjete, takmičenja te drugi lični i porodični razlozi. Neka istraživanja pokazuju da je broj izostanaka s nastave povećan neumjerenim korištenjem globalnih društvenih mreža i kompjuterskih igrica.
Prekomjerni izostanci s nastave dovode do toga da znanje učenika postaje nepotpuno, iscjepkano i nefunkcionalno. Takav učenik teško prati nastavni proces, zaostaje u nastavi, ne izvršava školske i domaće obaveze, često prepisuje zadatke, postaje nesamostalan i neaktivan pa nekontinuiranim radom umanjuje svoj uspjeh. Negativan odraz izostanaka na kvalitet i kvantitet znanja učenika te njegov opći uspjeh, neizbježan je.

Neki učenici izostanke pravdaju premorenosti a kad izostanu jedan ili dva časa, tvrde da su prespavali ili nisu bili spremni za provjeru znanja. Ponekad se bijegom s nastave učenik želi riješiti stanja unutarnje napetosti, konflikata, udaljiti se iz okoline u kojoj se ne osjeća dobro, pobjeći od njenih zahtjeva, pritiska i represije... Uzrok može biti i nesporazum s nastavnikom, negativna ocjena, strah od kazne i sl.

Važno je pravovremeno otkriti uzroke ovakvih pojava i raznim poticajnim i pedagoškim mjerama ili metodama utjecati na njihovo saniranje i otklanjanje.

Većina roditelja kontroliše uredno pohađanje nastave. S razrednikom uspostavlja dobru saradnju i obavještava ga o izostancima. Odgovoran roditelj svojoj djeci ne toleriše neopravdano odsustvo s nastave i podržava razrednika pri odluci u izricanju odgovarajuće pedagoške mjere.
Neki učenici, ali i roditelji, služe se neprimjerenim metodama pravdanja odsustva sa nastave. Dešava se da učenik sam pribavi ljekarsko opravdanje a ponekad to urade i roditelji, iako učenik nije ni bio na pregledu. Ima, također, slučajeva da učenik ne dolazi u školu, a da roditelji o tome ništa ne znaju.
Te pojave su rijetke, ali evidentne u praksi. Pojedini roditelji podržavaju svoju djecu da izbjegnu „krizne dane“ u školi i tako od njih čine „kalkulante“. Ovakvi loši primjeri vrlo brzo se prepoznaju u odjeljenju: uoče ih i njihovi školski drugovi i njihovi nastavnici.
Budnost roditelja i postavljanje granice veoma je važno u ovom periodu mladalaštva. Ako roditelj podržava izostajanje s nastave, na taj način i sam pokazuje da je uredu zanemariti obaveze i odgovornosti. Dužnost im je reagovati na neodgovorno ponašanje svog djeteta, jer će se u suprotnom takvo ponašanje zadržati i u odraslom dobu. Pored neuspjeha na obrazovnom planu, izostanci mogu imati i dalekosežnije negativne posljedice u odgoju i formiranju mlade ličnosti, pogotovo ako dijete to vrijeme provodi u lošem ili nepoznatom društvu.
Ako, uz podršku roditelja, smanjimo broj nepotrebnih izostanaka, imat ćemo efikasniju školu i podići ćemo odgojno-obrazovni rezultat na višu razinu. Učenike ćemo, na taj način, uspješnije pripremiti za odgovoran i savjestan odnos prema obavezama u budućnosti.

Meliha Saračević, pedagog-psiholog