Dan maternjeg jezika

Povodom obilježavanja Dana maternjeg jezika, učenice i učenici jezičke izborne grupe III razreda

(Nudžejma Karkelja, Almasa Muslim, Amina Špago, Amra Čelik, Džemal Begić, Emela Mujkanović, Emina Selimbegović, Hadžera Žutić, Merjem Kamali, Nedžma Kadrić, Nurdžihan Drkić, Ubejd Topuz, Benjamin Mahmutović) uz mentorsku podršku prof. Leila Hamzagić Kovačević i prof. Alme Tutić pripremili su sadržaj o Danu maternjeg jezika, historijskim epohama razvoja bosanskog jezika, i prigodan kviz. Sadržaj je pripremljen sa željom potcrtavanja važnosti obilježavanja ovog dana.

Medunarodni dan maternjeg jezika Od 2000. godine u svijetu se, u skladu sa zaključkom UNESCO-a, obiležava 21. februar kao Dan maternjeg jezika, koji je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svijesti o vlastitom identitetu, ali i veoma osjetljivo mjesto tolerancije prema drugom i drugačijem. Cilj obilježavanja Međunarodnog dana maternjeg jezika je unapređivanje, učenje i razvoj maternjeg jezika i njegovanje jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti. U UNESCO-vom dokumentu iz 1970. godine se kaže: „Maternji jezik označava put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti. “ Generalna skupština UNESCO proklamirala je 1999. godine Dan maternjeg jezika, kao sjećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu, danas Bangladešu, jer su protestirali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen za zvanični. Pakistanska je vlada provodila centralističku politiku. Među ostalim je nametala jezik urdu cijelom ondašnjem Pakistanu. To je bio jedan od razloga ratu u kojem je u Istočnom Bengalu godine 1971. proglašena neovisna država Bangladeš, glavni grad Daka, s bengalskim kao službenim jezikom. „U svakom jeziku na svijetu ste gost, a samo u maternjem jeziku ste kod kuće. Jezik je naša kuća, duhovna" – ovako o maternjem jeziku govori akademik Dževad Karahasan. Jezik je sistem koji se sastoji od niza simbola s određenim značenjem i niza pravila kojima te simbole povezujemo. Sastoji se od riječi, gramatičkih pravila, te akcenata. Jezik je osnovni alat kojim spoznajemo sami sebe, ali i svijet oko sebe. Bez jezika kao instrumenta komunikacije gotovo ne bi bilo ni čovjeka, ni ljudskog društva kakvo poznajemo. Na svijetu se govori od 5 000 do 7 000 jezika. Nema usuglašenog mišljenja stručnjaka o tačnom broju jezika, jer danas još nema egzaktne definicije što razlikuje dva jezika, naime ponekad su dijalekti jednog jezika sličniji nekom drugom jeziku, nego dijalektima svog nativnog jezika. Nauka koja se bavi proučavanjem jezika zove se lingvistika. Nauka koja se bavi proučavanjem jezičnih pojava, kako gramatičkih tako i književnih, zove se filologija. Trebamo ići putem na kojem ćemo dovoljno znati o svome jeziku, a ne ići suprotnim putem ili što bi se kod nas reklo nemoj niz basamake. HISTORIJSKE EPOHE SREDNJOVJEKOVNA BOSNA Period najviše zastupljenosti narodnog jezika i ikavice. Iz XII vijeka sačuvana su dva rukopisa, u fragmentima, pisana poluoblom bosanskom glagoljicom: Grškovićev odlomak i Mihanovićev odlomak. Od XIII do XVI vijeka zastupljena je epigrafika, tekstovi su pisani na kamenu, na stećcima, građevinama, pa čak i stolicama. Humačka ploča je najstariji pisani spomenik, pisan bosanskim jezikom. Nastala je krajem X ili početkom XI vijeka. To je natpis na Crkvi svetog Mihajla u Humcu kod Ljubuškog, u Hercegovini. Povelja Kulina bana je pisani spomenik na narodnom jeziku svjetovnog karaktera. Napisana je 29. augusta 1189. godine, bosančicom. OSMANLIJSKA VLAST Književnost se razvijala na orijentalnim jezicima i pismima, a posebno Alhamijado književnost. U ovom periodu se ističu balade (“Hasanaginica“, “Smrt Omera i Merime“), sevdalinke, epovi (“Ženidba Smailagić Meha“) i sl. Muhamed Hevaji Uskjufi, 1631. godine, je napisao prvi dvojezični rječnik “Potur-Šahidija“. Pisan je u stihovima, upotrebljene su ikavizirane riječi koje su bile karakteristične za taj period jezika u Bosni. AUSTROUGARSKA OKUPACIJA Prvi pokušaji normiranja jezika, osnivanja bošnjačkih listova i časopisa: Bošnjak, Behar, Gajret, Biser. Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak je imao veliki utjecaj na prihvatanje latiničnog pisma u bošnjačkom društvu. Vrši književnu, a i jezičku reformu, i nastoji odvojiti bošnjačko društvu od orijentalizma i usmjeriti ka modernizaciji, samim tim i prihvatanju latiničnog pisma. Fran Vuletić je, 1890., napisao prvu “Gramatiku bosanskoga jezika“ za srednje škole. JUGOSLAVENSKO DOBA U ovom periodu se zabranjuje upotreba naziva Bosanski jezik. Pravopisom srpskohrvatskog i hrvatskosrpskog jezika iz 1960. godine, se zanemaruje bogata lepeza leksike bosanskog jezika i prilagođava se tada zastupljenom srpskohrvatskom. Djela Meše Selimovića, Maka Dizdara, Derviša Sušića, Skendera Kulenovića i mnogih drugih, na svjetlost vraćaju ljepotu i bogatstvo bosanskog jezika koji se najviše njegovao u narodnim govorima i bošnjačkim književnicima (Alija Nametak, Enver Čolaković, Zija Dizdarević, Hasan Kikić…) BOSANSKI JEZIK OD 1991. JUGOSLAVENSKO DOBA Najvažnije razdoblje za razvoj bosanskog jezika. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, 90% Bošnjaka se izjasnilo da im je maternji jezik bosanski. Iste godine Dževad Jahić objavljuje knjigu "Jezik bosanskih Muslimana", a Senahid Halilović "Bosanski jezik". 1993. godine, Alija Isaković objavljuje prvi kompletni “Rječnik karakteristične leksike u bosanskom jeziku“, a Senahid Halilović objavljuje “Pravopis bosanskog jezika“. Dževad Jahić objavljuje trilogiju o bosanskom jeziku 1999., a štampaju se i druge knjige važne za standardizaciju bosanskoga jezika, kao i "Gramatika bosanskog jezika" autora Dževada Jahića, Senahida Halilovića i Ismaila Palića.

Baštinimo naše bogatstvo - najava

Dan maternjeg jezika

Međunarodni dan maternjeg jezika