Ne može se otići bez riječi

Dragi prijatelji, učenice i učenici, roditelji, kolege i kolegice,

 

ne može se otići bez riječi.

Moj prvi susret sa Prvom bošnjačkom gimnazijom bio je sudbonosan. Rat je tek bio stao. Završavala sam osmi, tada završni razred osnovne škole. Došla sam sa mamom da vidim novu školu, ako mi se svidi, tu ću konkurisati za upis. Sve mi se svidjelo. Srce je pronašlo svoje mjesto.

Bog me je počastio divnim učiteljima. Uprava škole, profesori i profesorice i svi radnici Prve bošnjačke gimnazije vrijedno su radili na inovacijama, bili su uvijek hrabri i odlučni da nam, svako u svom domenu, prenesu znanja i vještine potrebne za dalje obrazovanje, ali i za život. Bili su neumorni, iako su tek izašli iz borbe između svjetla i tame, u kojoj su svi imali svoje gubitke i lične tuge.

Po završetku školovanja kao studenti predali smo se društvenom aktivizmu. Osnovali smo asocijaciju alumnista Prve bošnjačke gimnazije. To je tada bila prva i jedina asocijacija alumnista jedne srednje škole u Sarajevu, a vjerujem i šire.

Iako sam po završetku studija imala sreću da mi budu ponuđene mnoge prilike za zaposlenje, put me je ponovo doveo tu – u Prvu bošnjačku gimnaziju. Dijelila sam zbornicu sa divnim ljudima. Neki od njih više nisu među nama, pa uvijek molim Dragog Boga da im podari Milost iz riznica Njegove Milosti. Od 2015. godine, nakon odlaska u penziju prve direktorice Lejle Akšamije, imenovana sam za direktoricu Prve bošnjačke gimnazije.

Nalazim se na sredini drugog mandata direktorice. U obrazovnoj zajednici naša Prva bošnjačka gimnazija prepoznata je kao mjera kvaliteta. Već nas u ovo doba godine kontaktiraju fakulteti iz zemlje i iz inostranstva. Žele najbolje studente. Naši alumnisti vrijedno rade na umrežavanju i vraćanju dobra školi i društvu. Roditelji naših učenika svakodnevno nam šalju poruke podrške i zahvalnosti. Komplikacije rješavamo tako što se udubimo, zagledamo i nastojimo otkloniti problem. Ponekad nešto ne možemo riješiti. Od septembra ove godine u Bosnu i Hercegovinu smo donijeli pet medalja sa međunarodnih takmičenja i osvojili jedno treće mjesto na državnom takmičenju. Pratila sam  u zadnja dva mjeseca naše časove kroz užestručni nadzor: to su poslastice za ljubitelje znanja. Prava je privilegija imati takve učenike i takve profesore. Prva bošnjačka gimnazija ima ugledan Savjetodavni odbor sačinjen od ljudi koji su lideri u svojim branšama.

Izazovi koji sada stoje ispred mene veliki su i mnogo su drugačiji od izazova koje sam do sada imala. Uvijek sam znala da će škole poput Prve bošnjačke gimnazije društvu davati mlade ljude koji će biti okosnica razvoja Bosne i Hercegovine. Pa ipak, često imam osjećaj da ćemo izgubiti utrku s vremenom, da će Bosnu nepovratno napustiti mladi ljudi koji ovdje nisu uspjeli ostvariti svoje potencijale.

Znam da su temelji Prve bošnjačke gimnazije čvrsti i da pod njen krov dolaze hrabri učenici i učenice da postanu dio velike PBG porodice, da uče od najboljih učitelja i da uvijek sarađuju u dobru. U tom tonu, svima vam želim dobro zdravlje, sreću i da uvijek budemo u okrilju Božije milosti.

Naida Hota-Muminović,

direktorica,

alumna druge generacije Prve bošnjačke gimnazije