Zašto vrijedi biti posvećen?

Ispratili smo XXII generaciju maturanata i dobili divno pismo, koje dijelimo sa vama.

 

Poštovana direktorice, poštovana upravo škole, profesori, kao i svo školsko osoblje,

možda se početak maila čini kao neki ogromni dosadni govor, ali ću zaista pokušati da budem kratka i da sve naše misli izrazim jasno i precizno.

Mi kao jedna od mnogih generacija maturanata ove nevjerovatne škole, smo očekivali ceremoniju kao što su je imali zadnjih par godina. 

Dom mladih, ponosna publika i nervozni maturanti, kojima se u glavi vrte misli o žuljevima koje će imati nakon štikli i sljepljenoj kosi od maturantske kape.

Međutim, baš kao u filmovima koji imaju savršen kraj, nas je dočekala sretna i ponosna skupina profesora, školskog osoblja i gostiju, koji su radosno navijali i pozdravljali našu mladost i odlazak u svijet odraslih.

Prilikom razgovora sa mojim prijateljima i svim poznanicima, zaključili smo jednoglasno, da nas je današnja ceremonija oborila s nogu. 

Očaravajući zrak, topli zraci sunca, mekane šare na nebu i vesela publika su bili tu da istope našu svaku nervozu i nelagodu. Topli osmijeh razrednika, te svih profesora ukoliko maturanti/maturantice negdje zapnu ili se spotaknu zbog nečega, je bilo nešto što nam je donijelo nadu i veselje u ovoj nevjerojatnoj večeri.

Možda se čini kao pretjerivanje, ali smo zaista svi bili oduševljeni i presretni što smo se spremili i dotjerali, te smo se u hodnicima divili jedni drugima kako nam dobro toge stoje.

Na samom kraju ovog maila, želim da naglasim nekoliko bitnih elemenata.

Vi ste oni koji ste nas kroz ovaj proces od četiri godine odgajali, a zatim i obrazovali.

Vi ste bili uvijek tu za svaki naš problem i uvijek ste nam davali savjete.

Vi ste se toliko potrudili da naša matura bude nešto što ćemo pamtiti do kraja života.

Vi ste bili tu uz nas kad nam je najviše trebalo.

Vi ste naša druga porodica kojoj se uvijek vratimo s blagim osmijehom i sjetom.

Vi ste nas oblikovali sa svim elementima morala, svijesti, dobrote i iskrenosti.

Ovim putem, želim da se u ime cijele generacije maturanata zahvalim od srca na tome što ste nam pružili osjećaj pripadnosti, satkali najljepše i najdragocjenije uspomene, kao i što ste nas uputili onda kad nam je bilo najpotrebnije.

Hvala vam na ovoj nezaboravnoj večeri, koju ćemo čuvati cijelog života u našim srcima i što ćemo s ponosom govoriti : "Ja sam završio/završila Prvu bošnjačku gimnaziju!"

Hvala vam što volite svoj posao i učenicima/učenicama prilazite s ljubavlju i razumijevanjem.

Još jednom želim da vam se zahvalim od srca, draga direktorice, profesori (specijalno profesorici Tutić, profesorici Lidiji, razrednicama, prof. Armini, prof. Elviri, prof. Belmi i profesoru Elmedinu) i svo školsko osoblje!

Molim Vas da prenesete svim profesorima i svom osoblju, od čika Naila do čika Sakiba, našu iskrenu zahvalnost, sreću i ponos što smo završili jednu ovakvu gimnaziju!

S puno ljubavi i poštovanja,

Vaša generacija maturanata 2016/2020